Potpuno očuvani brodolom na dubini od 50 metara

Iz Ministarstva su u priopćenju istaknuli da je riječ o potpuno očuvanom do sada neotkrivenom brodolomu koji leži na dubini od 50 metara i koji je jedan od najranijih, potpuno očuvanih brodoloma na istočnoj obali Jadrana.

Pronađen tijekom podvodne vježbe

Brodolom je pronađen tijekom zajedničkih aktivnosti uvježbavanja protuminskih ronitelja Flote Hrvatske Ratne mornarice i Ratne mornarice Talijanske Republike, koje su se odvijale u akvatoriju otoka Hvara. Iz Ministarstva kulture i medija istaknuli su da je ta lokacija podvodne vježbe odabrana s obzirom na prethodne informacije o potencijalnim arheološkim nalazima na tom području.

Podvodni arheolozi Ministarstva kulture i medija Saša Denegri i Sveučilišta u Splitu Tea Katunarić Kirjakov obavili su zarone i utvrdili da je riječ o nalazištu iz 3. stoljeća prije Krista.

Najavljena arheološka istraživanja brodoloma

Iz Ministarstva su priopćili da će buduća arheološka istraživanja utvrditi točan kontekst, rasprostiranje i karakteristike lokaliteta, na osnovu čega će biti doneseni planovi za njegovu zaštitu, konzervaciju i prezentaciju. Ali svakako možemo istaknuti ovo nevjerojatno otkriće kao veliki uspjeh ronitelja.

Stanište civilizacije Maja

Potraga se odvijala između ožujka i lipnja ove godine korištenjem tehnologije laserskog mapiranja iz zraka. Civilizacija Maja, koju možda poznaješ po naprednim matematičkim kalendarima, prostirala se jugoistočnim Meksikom i dijelovima srednje Amerike. Do pada civilizacije je došlo nakon sukoba, različitih savezništva, borbi za prevlast i ratova. U kasnom 17. stoljeću je u vojnim kampanjama španjolskih konkvistadora palo posljednje uporište.

Šprajc objasnio što je sve pronađeno

Glavni arheolog Ivan Šprajc, rođen u susjednoj Sloveniji, rekao je da nalazište Ocomtun ima središnje područje smješteno na uzvišenju i okruženo velikim močvarama, koje uključuje nekoliko piramidalnih struktura visokih do 15 metara.

Grad je imao i igralište. Tada je popularna bila igra s loptom koja se sastojale od prenošenja gumene lopte koja predstavlja sunce preko terena bez upotrebe ruku i provlačenja kroz mali kameni obruč. Igra je bila raširena po cijeloj regiji Maja i vjeruje se da je imala važnu vjersku ulogu.

Šprajc je rekao da je njegov tim također pronašao središnje oltare blizu rijeke La Riguena. Pretpostavljaju da su oltari služili za rituale zajednice, ali je potrebno više istraživanja kako bi se razumjelo koje kulture su ondje nekada živjele. Svako novo otkriće, pogotovo pronađeno nakon ovoliko godina, je impresivno. Zanimljivo je vidjeti kako je to sve nekada izgledalo, i saznati više o njihovom načinu životu.

Leina karijera

Lea je najmlađa glumica zagrebačkog HNK-a, prva uloga bila joj je uloga Priske u predstavi “Graničari” Josipa Freudenreicha, a potom su uslijedile brojne uloge u dječjim predstavama poput “Pred izlazak sunca” G. Hauptmanna i “Sestra Beatrice” M. Maeterlincka. Zbog priprema za operetu “Čudo od djeteta” odbila je poziv francuske filmske tvrtke Pathé da dođe na jednogodišnji boravak u Pariz i ondje uči francuski jezik. Lein zadnji nastup ikada bio je 15. ožujka 1941. godine kada je vodila scenski prikaz Šahovska igra u HNK-u.

Predviđali su joj blistavu budućnost i sjajnu karijeru ali nažalost ništa od toga se nije dogodilo jer nakon osnutka NDH-a više nije smjela glumiti i bio joj je zabranjen pristup HNK-u. Koliko je Lei to teško palo svjedočio je njen kolega, glumac Relja Bašić, koji je rekao da je vidio Leu kako sjedi nepomično na klupi nasuprot HNK-a odjevena u kaput s našivenom žutom Davidovom zvijezdom, gotovo je prekrivajući rukom i satima gleda u zgradu HNK-a.

Masovno uhićenje židova

3. svibnja 1943. godine ustaške vlasti su naložile uhićenje svih Židova u Zagrebu, među kojima su bili Lea, njezina majka i brat. U stočnom vagonu u kojem je bilo 75 ljudi, na šestodnevnom putu za Auschwitz bez vode i hrane, šesnaestogodišnja Lea je umrla.

Lea Dutsch i Anne Frank su obje imale šesnaest godina kada su tragično umrle, i postale su na neki način simbol borbe protiv nacizma, podsjetnik na nešto što ne želimo da itko ikada više mora proživjeti. I Lea i Anne su bile vesele talentirane curice čiji se život u trenutku ugasio zbog nečije mržnje, nemojmo to nikada zaboraviti.

Kraljevski tretman za konja

Iz njegove vladavine smo izdvojili legendu o Incitatusu, konju koji je skoro postao konzul. Incitatus je opisan kao veličanstven i cijenjen trkaći konj koji je bio prepoznatljiv po svojoj brzini i ljepoti. Iz drevnih izvora saznajemo da je Caligula konju pružio stvarno kraljevski tretman, od staje od mramora do vlastitih sluga. Carevu privrženost konju ljudi su smatrali pretjeranim, posebice zbog toga što je navodno večerao s njim, često ga pozivao u palaču, i nerijetko govorio o njegovim kvalitetama i postignućima.

Razlozi Caligulove ideje da postavi konja za konzula

I onda je kao šlag na tortu došla vijest da ga je htio postaviti za konzula, ali nije to stigao napraviti prije nego što su ga ubili 41. godine prije nove ere. Zbog posebne veze koju je car imao sa konjem, povjesničari su nagađali o motivima koje je car mogao imati za donošenje takve odluke. Neki smatraju da je odluku donio iz čiste ljubavi prema konju i da je smatrao da konj to stvarno zaslužuje, neki smatraju da je tom odlukom htio poniziti Senat i pokazati svoju apsolutnu moć, a neki smatraju da je to napravio iz „čistog ludila“, odnosno duševnog stanja u kojem se tada nalazio. Koji god motiv bio, legenda o Incitatusu nam ostaje kao zanimljiva priča i simbol njegove ekstravagancije.

Proces rekonstrukcije

Koristeći digitalni model njegove mumificirane lubanje, timovi iz Australije, Italije i Brazila uspjeli su rekonstruirati lice kralja Tute, prema novoj studiji koja će biti objavljena u Talijanskom časopisu za anatomiju i embriologiju.

Cicero Moraes, jedan od članova tima koji su radili na ovoj rekonstrukciji i stručnjak za grafiku, je kralja Tuta opisao kao mladića nježnog lica, koji više izgleda kao mladi student pun obaveza nego političar pun obaveza, i smatra da ga to čini još zanimljivijim.

Moraes je rekao da tim nije imao izravan pristup lubanji što je dodatno otežalo cjelokupni proces, koji je čak nazvao i detektivskim radom zbog svih informacija koje su morali spojiti kako bi došli do trodimenzionalnog modela lubanje.

Instrument napravljen od butne kosti mladog špiljskog medvjeda

Ovaj neobični glazbeni instrument bio je zacementiran u blizini ostataka neandertalske vatrene jame stare 50.000 – 60.000 godina. Instrument je napravljen od butne kosti mladog špiljskog medvjeda u koju je neandertalac izbušio tri rupe i napravio zaoštreni rub za usnik.

Najmanje 10.000 godina stariji od prethodno nađenih instrumenata

Prirodni oblik odabrane lijeve bedrene kosti, njezina veličina i umjetni redizajn ergonomski je ispravan i prilagođen dešnjaku i zato se smatra da ne može biti slučajnost. Ovaj nevjerojatni nalaz iz Arheološkog parka Divje babe najmanje je 10.000 godina stariji i znatno sposobniji od svih ostalih dosad poznatih paleolitičkih svirala u Europi koje su od ptičjih kostiju izradili prvi anatomski suvremeni ljudi.

Na temelju svega toga, smatra se da je riječ o glazbenom instrumentu posebne vrste, koji je iz temelja promijenio naše poglede na neandertalca koji je izumro prije 30.000 godina. Ovo otkriće predstavlja ključni dokaz da je neandertalac, poput nas, bio potpuno razvijeno duhovno biće, sposobno za uzvišeno umjetničko stvaranje poput glazbe.

Trajanje rata

Riječ je o Anglo-Zanzibarskom ratu koji se vodio između Velike Britanije i Sultanata Zanzibara. Počeo je i završio 27. kolovoza 1896. godine. Točnije, počeo je u 09:02 a završio u 09:40, što znači da je trajao ukupno 38 minuta. To ga čini najkraćim zabilježenim ratom u povijesti čovječanstva.

Iznenada smrt izazvala sumnje o trovanju

Rat je bio rezultat krize koja je proizašla iz smrti sultana od Zanzibara, Hamada bin Thuwainija, koji je iznenada umro 25. kolovoza 1896. u 11:40 ujutro. Hamadov rođak, Khalid bin Barghash, naslijedio je zanzibarsko prijestolje na dan Hamadove smrti, što je izazvalo sumnju naroda Zanzibara. Neki su nagađali čak da je Khalid otrovao Hamada, ali ipak, nije bilo nikakvog unutrašnjeg otpora Halidovom pristupu.

Khalidu postavljen ultimatum

1886. godine Zanzibar je potpisao ugovor s Britancima prema kojem svaki nasljednik zanzibarskog prijestolja mora dobiti odobrenje britanskog konzula čime su Britanci zaštitili svoje interese u Zanzibaru. Stoga, kada se Khalid proglasio sultanom Zanzibara bez njihove dozvole postavili su mu ultimatum – da odmah napusti sultanovu palaču ili će biti uklonjen silom. Khalid je ultimatum odbio i naredio svojim ljudima da se pripreme za obranu palače.

Kada su Britanci došli, Khalid je pokušao pregovarati, no nije bio uspješan u tome. Britanci su započeli svoj napad bombardiranjem Zanzibara. Ubrzo su Britanci gotovo potpuno uništili Zanzibarsku palaču, a Zanzibari su se predali, čime je okončan vrlo kratki rat. Nakon Khalidovog poraza, Britanci su za sultana izabrali Hamud bin Muhammeda.

Duša samuraja

Zanat kovača samurajskih mačeva izumire u 19. stoljeću. Buržoaska revolucija u Japanu uzrokovala je pad vlastele, a samim time ukinuta je i profesija profesionalnih tjelohranitelja vlastele, tj. samuraja.
Samuraji su davali imena svojim mačevima jer se smatralo da su produžetak njihove duše. Bili su obrazovana, elitna klasa i živjeli su prema strogim pravilima i kodeksima pod nazivom bušido – put ratnika. Njihovo prvo pravilo je bilo da budu odani svom vlastelinu, gospodaru do te mjere da ako njihov gospodar umre ili izgubi moć, od samuraja se očekivalo da počini ritualno samoubojstvo. Ako bi odbili postajali su ronini – skitnice.

Japan i dalje poštuje i slavi svoje tradicije, tako da je ostao poseban odnos prema ovom tradicionalnom oružju. Najbolji majstori i danas proučavaju način izrade uz sve ceremonije koje su bile i u stara vremena. Replika katane je ukras u domu ili oprema za trening u mnogim domovima i izvan Japana, ali pravi zaljubljenici tradicije i kolekcionari spremni su izdvojiti velike iznose novca za mačeve kovane po starom receptu dugostoljetne tradicije. Kovanje, kaljenje i poliranje tradicionalne katane je proces visoke kvalitete i stručnosti kojem majstor pristupa polako i s iznimnim poštovanjem dok ne dobije pravo umjetničko djelo.

Burne dvadesete su donijele novi, viši standard života, a burza je doživjela rapidan porast, s vrhuncem u kolovozu 1929. Međutim, u pozadini je proizvodnja padala, nezaposlenost rasla, a dionice su bile daleko prenapuhane. Kada se to spoji s ogromnim bankarskim dugovima, nestabilnim poljoprivrednim sektorom i niskim plaćama, dogodi se koktel katastrofe. Tako je krenula masovna prodaja dionica, koju su banke i investicijske tvrtke pokušale stabilizirati u petak. No, već u ponedjeljak se priča ponovila i 16.4 milijuna dionica je prodano u jednom danu, što tadašnji investitori i tehnologija nisu mogli ispratiti pa je taj volumen rezultirao krahom. Tako su se godine neobzirnosti u jednom danu pretvorile u godine teške gospodarske situacije.

Močan grad ili legenda?

Dio povjesničara tvrdi da je Troja bila isključivo mit, a neki vjeruju u postojanje Troje – u nešto drukčijem obliku. Naime, Troja je opjevana i u drugim djelima, a ostaci grada su pronađeni u Turskoj, na mjestu gdje se pretpostavlja da je Troja bila.
Dakle, grad Troja je vrlo vjerojatno postojala, ali još uvijek ostaju upitnici o snazi Troje. Postoji realna mogućnost da je Troja kroz mitove i legende predstavljena kao moćan grad s divovskim zidinama, ali to na kraju vrlo lako mogu ostati samo legende.