Ovo voće tek je nedavno postalo poznato na našim područjima, ali sve češće ga sade zbog činjenice da sama biljka podnosi izuzetno niske temperature, otporna je na mraz i u Europi zasad nema nametnika koji bi štetili plodu. Tijekom rujna u Donjoj Bistri čak možete naići i na festival posvećen ovom izuzetnom voću koje se tako dobro uklopilo na naše područje.
Vrijeme dozrijevanja je od rujna do listopada, stablo je listopadno i može narasti do 4 metra visine. Plod je najbolje jesti kada je potpuno dozrio, čak i dan dva nakon branja.
Jedna od većih zanimljivosti je da ovu biljku ne oprašuju pčele, vjerojatno zato što je sama biljka evolucijski starija od pčela. Zbog poteškoća s oplodnjom, potrebno je saditi minimalno dvije sadnice.

U prošlosti su listovi i voće te njihovi ekstrakti služili američkim domorocima u ljekovite svrhe, ali tu je potrebno biti na oprezu jer isti ekstrakti nisu dovoljno ispitani, a mogu uzrokovati i alergijske reakcije. Zasad je poznato da su ju Indijanci koristili za uklanjanje nametnika iz kose, za snižavanje temperature, kod problema s povraćanjem i kod oticanja vrata i glave, što nam još današnja medicina nije potvrdila ispitivanjem. Ono što je sigurno je da paw paw smanjuje razinu šećera u krvi i koncentraciju “štetnog” kolesterola, zbog acetogenina u sastavu vjerojatno pomaže protiv kancerogenih stanica, a njeno antiparazitno djelovanje zbog prirodnog pesticida kojeg ima u kori, djeluje protiv komaraca i pčela/osa.

Zbog nedostatka laboratorijskog istraživanja i slabog poznavanja ove biljke za svaki slučaj plodovi se ne preporučuju trudnicama, dojiljama i kroničnim bolesnicima.

Indijanska banana nije zastupljena u trgovinama i jedini način dostupnosti ovih plodova je stoga vlastiti uzgoj voća koji se pokazao veoma povoljnim i jednostavnim na našim područjima.