Što trebaš napraviti ako si žrtva vršnjačkog nasilja?

Ako ti prolaziš kroz vršnjačko nasilje moraš znati da su krivi isključivo oni koji te maltretiraju i da ne zaslužuješ to što ti se događa. Nasilje nikako ne smiješ skrivati, najbolje je da se odmah obratiš roditeljima, skrbnicima i da od njih potražiš pomoć.

Osobe koje prolaze ili su prošle kroz vršnjačko nasilje kažu da su se osjećali tužno, depresivno, ljuto, bespomoćno, što nije čudno s obzirom na ovu situaciju. Zato je svakako dobro potražiti stručnu pomoć, to nije sramota, to će biti dobro za tebe i pomoći će ti da prebrodiš ovo traumatično iskustvo.

Što trebaš napraviti ako poznaješ žrtvu vršnjačkog nasilja?

Ako pak poznaješ nekoga tko prolazi kroz vršnjačko nasilje, savjetujemo i molimo te da to kažeš nekoj odrasloj osobi koja će pomoći žrtvi nasilja, i pomoći zaustaviti to nasilje.

Važno je istaknuti da žrtva ne zaslužuje maltretiranje kroz koje prolazi i da su nasilnici jedini krivci i da ih treba prijaviti odgovornoj odrasloj osobi jer je to jedini način da se nešto poduzme i da se nasilje zaustavi.

Normalno je da su ljudi nešto lošije raspoloženi zimi, ali SAD ima simptome kliničke depresije poput konstantnog lošeg raspoloženja, gubljenja interesa i promjene u energiji i prehrani. Također, SAD ovisi i o spolu. Čak tri puta više žena pati od SAD-a od muškaraca. Vjeruje se da je glavni okidač SAD-a smanjenje broja sunčanih sati, odnosno duže noći. Tako nam se poremeti ispuštanje melatonina i poremeti cirkadijski ritam. No, i s ovom teorijom i dalje nije jasno zašto se pojavljuje SAD, a ne samo umor.

Ali što je s ljetnom depresijom?

Uzrok ljetnog SAD-a još nije poznat, ali su glavni kandidati za uzrok vrućina i visoka vlaga u zraku. Čak su posljednjih godina uočeni uzorci povećanja negativnog govora na društvenim mrežama, s porastom temperature zraka.

Suzbijanje simptoma

Jedan od uvriježenih pokušaja suzbijanja simptoma SAD-a uključuje gledanje u posebno jako svjetlo, u trajanju do pola sata odmah nakon buđenja. Obavezna preporuka je i dodatan unos vitamina D. Najbolji izvor vitamina D je sunce, što nam ne pomaže baš zimi, a i osobe s tamnom puti moraju se izložiti suncu 3-5 dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe. Glavnina vitamina D stvara se u koži pod utjecajem sunčevog zračenja, a unos ovoga vitamina putem hrane u prosjeku je vrlo malen i iznosi svega 20% od ukupnih dnevnih potreba. Najjači prirodni izvori vitamina D3 u hrani su ulje jetre bakalara, zatim općenito masnija riba poput tune, srdele, lososa, skuše, pa žumanjak jajeta i goveđa jetra.

Osim navedenog bitno je održavati ritam spavanja, imati uređenu večernju rutinu, hraniti se uravnoteženo, provoditi što više vremena na otvorenom.

Ako se teško nosite sa svojom promjenom raspoloženja izbjegavajte samodijagnosticiranje. Porazgovarajte sa stručnjakom, koji može dati koristan i ne štetan savjet, a u krajnjem slučaju i potrebi i pripisati antidepresive.

Na profesionalnoj razini tvrtke koriste testove osobnosti kako bi provjerili koliko dobro bi se potencijalni kandidati mogli uklopiti u radno okruženje i jesu li dobra osoba za predstavljanje tvrtke. S druge strane, testovi koje rješavamo doma iz zabave i znatiželje, ne moraju biti profesionalni. To znači da oni mogu imati značajnija odstupanja. Uz to, neki znaju biti podosta lagani za „odgovoriti točno“, ako želimo dobiti određeni rezultat.

Ipak, (profesionalni) testovi su uglavnom bazirani na istraživanjima i imaju svoju korist. Naravno, nije nužno prihvatiti dobiveni rezultat bez razmišljanja, jer su ljudi previše kompleksni da bi ih se svrstalo u jako uske kalupe. Na kraju dana, iako testovi nisu potpuno točni, mogu poslužiti da bolje razumijemo sebe i dobijemo uvid u svoju osobnost. Ali i da donesemo neke od najvažnijih odluka u našem životu, poput usmjeravanja na karijeru u kojoj bi ostvarivali svoje potencijale.

Najbitnija je hidratizacija. Čak i umjereno konzumiranje alkohola vodi u dehidraciju što nam izaziva glavobolju, pomanjkanje energije i nemoć i zato je bitno povećati unos vode. Druga značajna pomoć je san, dobar i kvalitetan odmor. Ubrzati liječenje možete i s đumbirom koji nadoknađuje izgubljenu tekućinu i umiruje želudac. Slobodno svoj topli čaj od đumbira pojačajte i s limunom i medom, smanjit će znatno mučnine. Nakon toga dobro se najedite uravnoteženim namirnicama s visokim udjelom zdravih masti poput lososa, maslinovog i kokosovog ulja. Izgubljene elektrolite nadoknadit će vam i banana i avokado. Slabo dobavljivo na našem tržištu, ali dokazano uspješan je i kaktus Opuncija. Njegov ekstrakt ima impresivni učinak kod mamurluka jer smanjuje glavobolje, mučnine i osjećaj zanošenja, a ako u mamurluku patite i od osjećaja napuhanosti, pomoći će ekstrakt artičoke. Stara poslovica kaže da se klin klinom izbija, ali radije se klonite dodatnog alkohola. Neće vam pomoći jednako kao i kava ili sok od naranče.

Slijedi par jednostavnih recepata za napitke s kojima si možete pomoći:

Smoothie:

• banana
• grčki jogurt
• listovi cikle
• kokosovo ulje i kokos voda
  ili
• sok od rajčice
• limun
• masline
• celer
• limun
  a može i ne baš ukusan, ali odličan za umirenje želuca:
• voda
• žličica aktivnog ugljena
• 2 žličice javorovog sirupa

Čaj:

• mlaki čaj od kiselog kupusa
• mlaki čaj od đumbira, limuna i meda

Da bi uopće izbjegli situaciju mamurluka, kontrolirajte da ne dođe do prekomjernog unosa alkohola, pijte polako da mozgu dopustite da osjeti utjecaj alkohola, i svako piće obilato zalijevajte vodom. I najbitnije pravilo kod konzumiranja alkohola: nikad, ni u kojim okolnostima ne vozite pod utjecajem alkohola, i osigurajte si sigurnu sredinu i prijatelje koji mogu minimalizirati bilo koju opasnost.

Naziv mentalna higijena (psihohigijena) prvi je upotrijebio William Sweetzer davne 1843. Pokušaji sprječavanja mentalnih bolesti i poboljšanja mentalnoga zdravlja temeljili su se na pretpostavci da socijalna sredina utječe na mentalno zdravlje i bolest. Daljnji pomak prema sustavnom djelovanju učinio je Clifford Whittingham Beers 1908., kada je objavio knjigu “Um koji je našao sama sebe” (A Mind That Found Itself) i osnovao Društvo za mentalnu higijenu. Prvo takvo društvo u Hrvatskoj osnovano je 1933. u Zagrebu i bilo je usmjereno na uklanjanju patogenih čimbenika koji štete duševnomu zdravlju pojedinca i zajednice povezujući se s kulturnim utjecajima, obrazovnim sustavom, ekonomijom, zdravstvom, i onim najistaknutijim danas, urbanizacijom.

Mentalno zdravlje obuhvaća stanje emocionalne ispunjenosti i stabilnosti, osjećaj zadovoljstva i sreće, osjećaj socijalne pripadnosti i sposobnost održavanja zdravih međuljudskih, poslovnih i ljubavnih odnosa. Mentalno zdrava osoba je kreativna, inovativna, poletna i ne boji se izazova, željna je stvaranja i teži ka samorealizaciji.
Stanje narušenog mentalnog zdravlja uzrokuju stresori. Stresori mogu biti fiziološki (bolest), unutarnji (psihološki, socijalni, genetski) ili vanjski (fizička trauma). Najteže je prepoznati na vrijeme psihološke unutarnje stresore koji su uzrokovani nesigurnošću, razočarenjem, strahom i tjeskobom, ali i snažnim veseljem koje nam poremeti ravnotežu i uzrokuje pad psihe kada uzrok veselja završi i ne ponovi se. Socijalni unutarnji stresori su sve prisutniji, društvene mreže čine da nam je teže odmaknuti se od negativnih osoba i komentara koji bi nam mogli izazvati osjećaj poniženosti.

Izvješće Stanje djece u svijetu za 2021. pokazuje kako u Hrvatskoj gotovo 12 posto djece i mladih od 10 do 19 godina, odnosno njih gotovo 50 tisuća, ima probleme s mentalnim zdravljem, ali i da velik postotak mladih ne dobiva potrebnu pomoć te se sami suočavaju s osuđivanjem i neprepoznavanjem njihovih problema.

Podcjenjivanje važnosti brige o mislima i osjećajima nije zdravo, uz svakodnevne i brojne izazove poput školovanja, zaposlenja, odnosa s vršnjacima, nasilja u obitelji ili na društvenim mrežama pa sve do nedavnih događaja poput pandemije, potresa, rata i izbjegličke krize, mentalna higijena bi trebala biti općeprihvaćena u našem društvu, u istom statusu kakav ima dentalna ili fizikalna higijena.

Prvenstveno, moraš održavati redovitu higijenu lica. To znači da svako jutro i večer moraš očistiti lice i nanijeti proizvode za njegu kože lica. Pri tome, moraš paziti da koristiš proizvode koji su prikladni za tvoj tip kože. Posebno pripazi da ne puno šminke i da ju temeljito ispereš. Ako održavaš higijenu, a stanje se ne poboljšava, pokušaj prilagoditi prehranu. Pržena, slatka i masna hrana pridonosi problemu s prištevima.

Prišteve ne smiješ istiskivati. Osim što će izgledati lošije, istiskivanjem stvaraš rane, a možda i doživotne ožiljke. Ako po licu imaš prišteva koji te jako smetaju, posjeti kozmetički salon gdje će ti to stručno odraditi. Uz to, probaj što više smanjiti stres, jer i on utječe na prišteve.

Ono što je uglavnom narušeno kod ljudi s imposter sindromom je samopouzdanje. Budući da imposter sindrom uglavnom izaziva naša podsvijest, preporučuje se da osoba prije svega spozna da ima sindrom, ako ga ima. Kada osoba prihvati da ima sindrom uljeza, puno lakše će pripisati neke osjećaje i sumnje tom sindromu i moći će hrabrije krenuti u rješavanje zadataka i nove uspjehe. Naravno, preporučuje se da osoba pomoć u borbi s imposter sindromom potraži u bliskoj osobi ili psihologu.

Sindrom uljeza može biti veliki teret u životu i prepreka da se ostvare stvari za koje je osoba sposobna, ali radeći na sebi i osvješćivanju ovog sindroma, može se doći i puno dalje. U redu je nekada prihvatiti da je sreća imala prste u uspjehu, ali ako osoba kontinuirano uspijeva u raznim zadacima, teško da je samo sreća razlog njenog uspjeha.

U svakom razredu i društvu zasigurno postoji ona frendica ili frend koji je to sve već probao, koji je postao toliko iskusan preko noći, da mu mnogi zavide. No što ako taj frend ili frendica samo blefira, što ako želi ispasti dovoljno kul i fora širenjem takvih informacija? Tu informaciju također ne možemo znati, zato neka vas takve „kul – priče“ ne povode, nemojte se ravnati prema njima već ostvarite to onako kako samo vi želite i znate.

Kada je pravo vrijeme za to? Neki u seksualne odnose stupaju prerano, neki kasnije, ali jedno je sigurno – nikad prekasno. Ne postoji idealan trenutak za to, ne postoji savršena dob za prvi seks. Neki će prvi seks okusiti sa 16 godina, dok neki neće pronaći idealnu osobu za to sve do svoje 25 godine. Ne treba osuđivati ni jednu ni drugu stranu, već je potrebno uživati u tome trenutku. Istraživanja su pokazala kako većina žena i muškaraca žali što nisu dulje čekali na gubljenje nevinosti. Iz tog razloga dobro razmislite s kime želite podijeliti to iskustvo.

Postoji li siguran seks? Ni jedan seks nije 100% siguran i u svakom postoji određen rizik od trudnoće ili prenošenje spolnih bolest. Naravno, korištenje kondoma uvelike smanjuje takav rizik, a preporuka je za dečke da prije korištenja dobro prouče kako pravilno koristiti kondom. Jer i ono što se čini veoma lagano, može poći u krivom smjeru, tako da dobro provjerite uputstva prije uporabe.

Prvi seks možda neće biti onakav kakav ste očekivali. Scene iz serija i filmova su sve samo ne stvarne. Sve ono što mislite da će se zasigurno dogoditi ipak se najčešće ne dogodi. Tako da iz tog razloga nemojte se bojati ako se nakon prvog seksa pitate : „Zar je to stvarno samo to?“ Seks ponajviše ovisi o partneru i prethodnom iskustvu, prvi puta ne možete znati što stvarno želite i što vam stvarno godi. Tako da se ne brinete ako to iskustvo ne bude onakvo kakvo ste zamišljali.

Bilo kako bilo, ne dopustite da vas partner ili netko drugi nagovori na to. Prvi seks je nešto što se događa samo jednom i zaista vrijedi dobro razmisliti o tome s kime to stvarno želite. Vjerujte sami sebi i tek kada osjetite da je pravi trenutak za to, to i učinite!