Gramofoni – novi stari hit

Često čujemo audiofile kako bezuvjetno zagovaraju gramofone i kvalitetu zvuka koja je neponovljiva. Drži li ta priča vodu ili je ipak malo prenapuhana? Gramofon je izumio Emile Berliner 1887. godine, a vrlo brzo je postao hit. Gramofoni su se aktivno koristili sve do 1980-ih, kada je počela era kazeta i CD-a. Međutim, iako su starija tehnologija, zadnjih godina se vraćaju, postaju sve popularniji i sve više ljudi ih kupuje, a možda bi bilo dobro da i ti razmisliš o tome.

Kvaliteta i zvuk glazbe uvelike ovise o uređaju reprodukcije. Kao što smo vjerojatno čuli razliku u zvuku između neka dva zvučnika, tako je razlika vrlo očita između gramofona i, recimo, slušalica. Zvuk gramofona često se opisuje kao topao zvuk, što vjerojatno opisuje bogate duboke tonove koje pruža gramofon. Nisu samo duboki tonovi bogatiji. Preko mobitela i drugih uređaja na kojima najčešće slušamo glazbu, to radimo tako da streamamo ili preuzmemo glazbu pa slušamo. Ono što je kod ovog oblika žrtvovano jest kvaliteta zvuka, i to iz dva razloga.

Prvi razlog je to prilično jednostavan, a to je zauzimanje prostora. Ako streamamo glazbu u pravoj veličini, potrošit ćemo više mobilnih podataka nego što bismo možda htjeli, s tim da moramo na umu imati i da su moguća kašnjenja prijenosa. Ako se odlučimo za preuzimanje glazbe, nećemo morati brinuti o zastajkivanju prilikom slušanja, ali morat ćemo o tome koliko prostora nam zauzima sva ta glazba. Rješenje za problem je kompresija, koja za posljedicu ima smanjenje kvalitete zvuka.

Drugo, nijedna glazba zapravo nije digitalna. Kada se glazba snima, ona se snima u analognom obliku i zatim se konvertira u digitalni zapis. Taj digitalni zapis gotovo da i ne može biti isti kao analogni, već se samo može ciljati na to da bude što bliži analognom. To se događa zbog razlika u obliku signala, jer je digitalni signal pravokutni, dok analogni signal podsjeća na sinusoidu. Stoga, svaka glazba koju slušamo je zapravo analogna, jedino su neke prebačene iz analognog u digitalni pa ponovno u analogni oblik.

Slušanje ploča na gramofonu koji ima prepoznatljiv i bogat zvuk, uz doživljaj kao da smo na koncertu, a zapravo ispijamo kavu u sobi, svakako ima svoje čari. Međutim, gramofon je više sredstvo za uživanje u romantiziranim momentima poput ovih i uživanje u potpunom zvuku glazbe, nego što je praktičan poput digitalnih uređaja.