Klapsko pjevanje na UNESCOvoj listi

Na Međuvladinom odboru za nematerijalnu kulturnu baštinu, održanom u Parizu 5. prosinca 2012. godine, jednoglasno je prihvaćen prijedlog da se klapsko pjevanje uvrsti na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, što smatramo veoma važnim i impresivnim priznanjem i uspjehom za sve naše klapske pjevače.

Povijest klapskog pjevanja

Klapsko pjevanje je tradicijski višeglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Fenomen klapskog pjevanja kontinuirana je i relativno stara pojava formiran sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada su se profilirali kulturni i glazbeni identiteti mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Sam pojam klapa koji je usvojen polovinom 19. stoljeća, prema etimološkim istraživanjima, ima talijanske korijene i znači skupina, grupa.

Pjesmu obično pokrene jedan pjevač kojeg onda slijede ostali pjevači. Teme klapskih pjesama se uglavnom vrte oko mora, ljubavi i mediteranskog načina života.

Tradicije su se promijenile, nekada su u klapi pjevali samo muškarci, sada nije rijetkost da u klapama ima žena. Prije su klape pjevale isključivo bez instrumenata, a danas pjevaju i uz instrumente. S instrumentima ili bez, složit ćeš se s nama da je najbitnije da klapski pjevači još uvijek postoje i da publika može uživati u njihovim pjesmama.